12. ožujka 2026.godine, našu školu je podsjetila gospođa Mirijana Mrkela, autorica brojnih priča, pjesama, romana i drama. Rođena je u Beogradu 1955. godine, no već u mladosti se doselila u Zadar u kojem i danas živi. Suradnica je časopisa Kvaka i Riječ slijepih te članica Hrvatskog društva pisaca i književnika za djecu i mlade, te udruge Zapis. Tekstove objavljuje u časopisima, ali i školskim udžbenicima, a našu je školu posjetila da bi nam prestavila svoju slikovnicu Kozonoga. Iako je predstavljanje slikovnice bilo namjenjeno prvenstveno učenicima nižih razreda, naši novinari i članovi volonterskog kluba Karla i Armin, nisu mogli propustiti priliku da porazgovaraju s gospođom Mrkelom i doznaju nešto više o njoj.
Karla i Armin: Kako i zašto ste odlučili pisati knjige i slikovnice?
Mirijana Mrkela: Prvu slikovnicu sam izradila kada sam imala 5 godina i uvijek sam bila aktivna u literalnim aktivnostima u školi, no nakon nekoliko godina sam to zanemarila. Kada sam ostala slijepa, krug aktivnosti kojima se mogu baviti, znatno se smnjio i eto, tako sam se vratila pisanju.
Karla i Armin: Rekli ste da ste postali slijepi, dakle niste rođeni kao slijepa osoba. Možete li nam reći malo više o tome?
Rođena sam kao palčić i kao mala beba provela sam dosta vremena u inkubatoru, vjerojatno mi je to jako oštetilo oči. Cijelog života sam bila kratkovidna, nosila sam naočale i kontaktne leće, a prije otprilike 30 godina potpuno sam izgubila vid. Prvo mi je popucalo jedno oko, a zatim i drugo, pokušala sam riješiti problem operacijom, no bezuspješno i tako sam nakon nekog vremena postala potpuno slijepa.
Karla i Armin: Je li Vam teško kretati se? Slijepe osobe često imaju psa vodiča ili štap, a koja pomagala Vi koristite?
Ne, nemam psa vodiča jer mislim da je to prevelika obaveza, u većini slučajeva mi pomažu prijatelji i obitelj, a u udruzi za slijepe u Zadru svatko od nas ima svog pomoćnika tako da ponekad i oni priskoče u pomoć.
Karla i Armin: Je li Vam bilo teško naučiti Brailovo pismo?
Pa mučila sam se neko vrijeme s Brajlovim pismom. U biti, bilo mi je lagano naučiti ga pisati jer nema puno tipaka, ali čitanje brailovog pisma je puno teže. Za tu vještinu, čitanja prstima, ipak treba malo duže vremena, otprilike pola godine.
Karla i Armin: Kakve su vam knjige najdraže?
Moram priznati da najviše uživam u dobrom krimiću.
Karla i Armin: Danas smo imali priliku poslušati i pročitati vašu slikovnicu Kozonoga i učenicima se jako svidjela. Pišete li samo slikovnice i dječja djela ili pišete i za starije uzraste?
Ne, pišem još razna djela, pišem za odrasle, pišem dramske tekstove, pjesme, romane i još puno toga.
Karla i Armin: Kada ste napisali svoje prvo dijelo?
Prvu knjigu izdala sam 2012. godine, a to je bio dječji roman pod nazivom Dragi Olivere, posvećen Oliveru Twistu.
Karla i Armin: Koliko ste slikovnica do sada napisali?
Nisam sigurna koliko sam slikovnica do sada objavila, ali objavila sam sveukupno preko 20 naslova.
Karla i Armin: Koje Vam je najdraže djelo koje ste izdali do sada?
Ima ih više, ali mislim da mi je ipak najdraži moj prvi roman Dragi Olivere, za koju sam dobila i književnu nagradu Grigor Vitez 2012. godine.
Karla i Armin: I za kraj pitanje koje pitamo svakog umjetnika. U čemu nalazite inspiraciju za svoja djela?
To je pitanje jako zanimljivo i često je teško na njega odgovoriti. Mislim da je moja najveća inspiracija sam život koji nas uvijek na neki način iznenađuje pa tako stalno daje poticaj za stvaranje.
Karla i Armin: Gospođo Mirjana hvala Vam što ste odvojili vrijeme za nas, nadamo se da ćemo Vas opet imati priliku ugostiti u našoj školi.
Add comment
Comments