Mi: Voljeli bismo da nam objasnite što je to relax kids?
Prof. Ana: Relax Kids je certificirani program za razvoj emocionalnih i socijalnih vještina kod djece.
Kroz igru, pokret, priču, kreativnost, disanje i opuštanje učimo djecu kako prepoznati, izraziti i regulirati svoje emocije.
Program se temelji na sedam strukturiranih koraka koji djeci pomažu razviti samopouzdanje, fokus, mir, otpornost i pozitivno razmišljanje.
Kako ste se počeli baviti time?
Prof. Ana: Oduvijek me zanimala psihologija, a radeći u školi s djecom,
shvatila sam da je ona nešto što mi je potrebno i korisno. Kada sam saznala
za relax kids, zaputila sam se u Zagreb i završila ovaj tečaj za trenericu.
Najprije sam to počela primjenjivati u razredu u kojem radim,a zatim i raditi
privatno s grupama.Radim također i individualnoo s djecom pa čak i s
djecomkoja imaju teškoće u razvoju. Svi imaju koristi od opvih radionica, a .
također, važno je napomenuti da za ovo ne postoje dobne granice, dakle
krene se negdje od jednu ili dvije godine pa na dalje.
Mi: Koliko dugo provodite relax kids radionice?
Prof. Ana: Bavim se time već tri godine.
Mi: Morate li i dalje ići na neke edukacije?
Prof. Ana: Za sada ne moram. Nedavno sam se čula sa svojom mentoricom koja mi je rekla da će me kontaktirati jer bi idući korak trebao biti da ja postanem trenerica i da držim edukaciju za buduće trenere.
Mi: Možete li nas malo provesti kroz te radionice? Kako to zapravo izgleda?
Prof. Ana: Prvi korak je pokreni se, to su vježbe zagrijavanja za povećanje energije i zabavu. To su nekakve mentalne igre u kojima oni trebaju usvajati naredbe npr. ja izgovaram riječ, a oni je trebaju popratiti pokretom i pri tome se jakokretati i ispuhivati energiju. Nakon toga, dolazi korak igraj se. To su aktivne igre za veću vitalnost, buđenje kreativnosti i životne radosti.Igramo se poligona,i trče isto tako prema naredbama koje im zadajem zatim ide istegni se .
Prilikom takvog istezanja najčešće zamišljamo stvari, uđemo u
neku ulogu, primjerice zamislimo da smo stablo, njišemo se ljevo desno
naprjed nazad. Nakon toga uživamo u koraku osjeti. Taj dio posebno vole
veliki jer je to uzeajamna masaža za razvijanje svijesti o sebi, empatije i
poštovanj.- U tom koraku djeca najčešće pišu prstićima jedan drugome po
leđima. To rade u parovima i za vrijeme masiranja moraju pitati jedan drugoga
kako se osjećaju. Nakon osjeti sljedi vježba diši. To su vježbe disanja za bolje
zdravlje, za kontrolu anksioznosti i unutrašnji mir npr. Djeca za vrijeme te
vježbe pušu u perce ili se igraju s lopticom. Predzadnja vježba se zove vjeruj,
to su posebni iskazi za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja i životnih
optimizma. Za vrijeme te vježbe govorimo afirmacijske rečenice koje ne
čujemo tako često pa se nakon toga djeca bolje osjećaju. Radionicu
završavamo sa vježbom opusti se. To su vizualizacije za razvijanje mašte i
osjećaj potpune smirenosti uz čitanje ili crtanje i stvaranje priče. Prije rastanka
počastimo se grupnim pozdravom i napravimo krug prijateljstva.
U kojoj dobi djeca najbolje reagiraju na ovakve radionice?
Prof.Ana: Nema idealne dobi jer se svaka radionica prilagođava godinama
polaznika tako da se s velikima više priča a s malima se izvodi više uz igru
zato što oni na taj način bolje doživljavaju. Veliki se mogu izraziti riječima, a
mali najčešće nešto crtaju ili izrađuju te na taj način uče kako nenasilno
komunicirati, odnosno kako možemo lijepo ostvariti odnose, a da ne
napadamo jedni druge, nego da preformuliramo rečenicu i da je kažemo na
način koji nije napad. Cilj je da nauče izraziti najprije ono što su vidjeli pa ono
što su osjetili i nakon toga kažu kakve su njihove želje te da osvijeste da, kad
na takav način komuniciraju, onda nema svađa, nesporazuma i frustracija.
Kakve su teme radionica?
Ana: Sve radionice su tematske i uzima se na svakoj radionici jedan
osjećaj, koji postaje tema razgovora. Tako učimo komunicirati nenasilno, da bi kad se
nađu u takvim situacijama znali kako reagirati. I to preporučujem svima,
malim i velikima.
Imate li neku poruku za kraj za sve nas?
Na kraju bih htjela samo podsjetiti vaše čitatelje da su ovakve radionice jako
važne jer služe prije svega da bismo provježbali mozak, a to je jednako važno
kao i vježbanje tijela, no najčešće zaboravimo taj dio. Taj proces vježbanja
mozga je jako dugotrajan i na njemu treba puno raditi. Jedna radionica neće
riješiti ni jedan problem niti ćemo osjetiti neki pomak ako ne budemo uporni i
ne provodimo ih često, no konstantnim vježbanjem ostvarit ćemo velik
napredak u komunikaciji i u odnosima prema drugima i samom sebi.
Add comment
Comments